Kako i zasto Saran
Posted: 27 Oct 2015, 18:44
Kako i zašto baš šaran
Drage kolege, u poslednje vreme čitajući raznu stručnu literaturu i prateći razne izveštaje firmi u vidu video materijala, zapitam se zašto sam se i kada sam se odlučio za lov šarana i amura i kako je to postala moja opsesija već duži niz godina.
Potičem iz kraja koji je okružen sa par predivnih jezera kao i predivnim rekama, na primer Gradac, Kolubara, Drina, a i nedaleko se nalaze Sava i Dunav. Kao i svako dete, voleo sam da neko svoje slobodno vreme provodim pored vode, ali ipak trenuci sa svojim ujakom, inače vrsnim ribolovcem, su bili najlepši i duboko urezani u sećanje deteta. Kad god bi se našli na vodi i lovili, a lovili smo na plovak, slušao sam od ujaka priče o lukavoj ribi, prevejanom borcu i pravom takmacu...ŠARANU.
Pecali smo na velikom broju raznih destinacija, kako na jezerima, tako i na rekama i kad god bi se desilo da na udici imamo šarana, lice iskusnog ribolovca bi zasijalo, a ja bih kao dete stajao sav usplahiren i iščekivao rezultat nadmudrivanja između svog ujaka i šarana. U želji da se i ja sa njim nadmećem, počeo sam svoja interesovanja proširivati i čitati svaki članak u kojem bi bilo šta (a da ima veze sa tom polepom ribom) pisalo.
Polako počinjem prikupljati opremu za lov šarana i svaki novi izlazak na vodu sa ujakom bio je ispraćen njegovim osmehom gledajući me kako sa oduševljenjem se pripremam na poziciji za ribolov. I već tada svaki moj skromni ulov propraćen je jakim otkucajima srca i prevelikom srećom kada se šaran nađe u meredovu i kada sam ja izašao kao pobednik.
Već kao srednjoškolac koji je upisao veterinu, otvaraju se još veće mogućnosti za saznanja o tome kako šaran živi i egzistira u vodi i naravno počinju se u glavi sakupljati misli o pripremi mamca koji bi u ribolovu doneo više uspeha, krupniju ribu i veću sreću. Naravno, uz izlaske na vodu dolaze i nova poznanstva i kontakti sa ribolovcima raznih ribolovnih disciplina. Kad god bih spomenuo da lovim šarana i amura, i isključivo samo njh, ljudi su me sa podozrenjem gledali.
Tada shvatam da su ljudi koji love šarana, ŠARANDŽIJE posebna vrsta ljudi, kao što je i poseban način njhovog ribolova. Ribolov koji iziskuje znanje, iskustvo, veliko strpljenje, istrajnost i naravno neprestanu edukaciju sebe samog. Jer šarasnki ribolov to zaista iziskuje. Riba koju lovimo je nešto posebno.
I tako sam jednog dana ja, od ljudi koje izuzetno poštujem, dobio epitet ŠARANDŽIJE.
„Ti si šarandžija“, izusti čovek koji je prolazio iza mojih leđa dok sam pecao.
Za mene je to bila prevelika čast...
Kraj prvog dela.
Drage kolege, u poslednje vreme čitajući raznu stručnu literaturu i prateći razne izveštaje firmi u vidu video materijala, zapitam se zašto sam se i kada sam se odlučio za lov šarana i amura i kako je to postala moja opsesija već duži niz godina.
Potičem iz kraja koji je okružen sa par predivnih jezera kao i predivnim rekama, na primer Gradac, Kolubara, Drina, a i nedaleko se nalaze Sava i Dunav. Kao i svako dete, voleo sam da neko svoje slobodno vreme provodim pored vode, ali ipak trenuci sa svojim ujakom, inače vrsnim ribolovcem, su bili najlepši i duboko urezani u sećanje deteta. Kad god bi se našli na vodi i lovili, a lovili smo na plovak, slušao sam od ujaka priče o lukavoj ribi, prevejanom borcu i pravom takmacu...ŠARANU.
Pecali smo na velikom broju raznih destinacija, kako na jezerima, tako i na rekama i kad god bi se desilo da na udici imamo šarana, lice iskusnog ribolovca bi zasijalo, a ja bih kao dete stajao sav usplahiren i iščekivao rezultat nadmudrivanja između svog ujaka i šarana. U želji da se i ja sa njim nadmećem, počeo sam svoja interesovanja proširivati i čitati svaki članak u kojem bi bilo šta (a da ima veze sa tom polepom ribom) pisalo.
Polako počinjem prikupljati opremu za lov šarana i svaki novi izlazak na vodu sa ujakom bio je ispraćen njegovim osmehom gledajući me kako sa oduševljenjem se pripremam na poziciji za ribolov. I već tada svaki moj skromni ulov propraćen je jakim otkucajima srca i prevelikom srećom kada se šaran nađe u meredovu i kada sam ja izašao kao pobednik.
Već kao srednjoškolac koji je upisao veterinu, otvaraju se još veće mogućnosti za saznanja o tome kako šaran živi i egzistira u vodi i naravno počinju se u glavi sakupljati misli o pripremi mamca koji bi u ribolovu doneo više uspeha, krupniju ribu i veću sreću. Naravno, uz izlaske na vodu dolaze i nova poznanstva i kontakti sa ribolovcima raznih ribolovnih disciplina. Kad god bih spomenuo da lovim šarana i amura, i isključivo samo njh, ljudi su me sa podozrenjem gledali.
Tada shvatam da su ljudi koji love šarana, ŠARANDŽIJE posebna vrsta ljudi, kao što je i poseban način njhovog ribolova. Ribolov koji iziskuje znanje, iskustvo, veliko strpljenje, istrajnost i naravno neprestanu edukaciju sebe samog. Jer šarasnki ribolov to zaista iziskuje. Riba koju lovimo je nešto posebno.
I tako sam jednog dana ja, od ljudi koje izuzetno poštujem, dobio epitet ŠARANDŽIJE.
„Ti si šarandžija“, izusti čovek koji je prolazio iza mojih leđa dok sam pecao.
Za mene je to bila prevelika čast...
Kraj prvog dela.