rstare wrote:Evo i naš mali kućni ljubimac Kaj...
a naravno i njegova gazdarica
Bas je malen ko tele ..strasno ....ali ljubimac je ljubimac!!
Kućni ljubimci
Moderator:Masterbih
Bas je malen ko tele ..strasno ....ali ljubimac je ljubimac!!
Re: Kućni ljubimci
Ali kad se navikneš je kao dijete, jedan veliki član familije...
Re: Kućni ljubimci
Naravno !!rstare wrote:Ali kad se navikneš je kao dijete, jedan veliki član familije...
-
Zoran Slavkovic
- Ribolovac
- Posts:192
- Joined:10 Feb 2014, 20:05
Re: Kućni ljubimci
- FB_20151212_06_41_06_Saved_Picture.jpg (129.89KiB)Viewed 11857 times
-
Zoran Slavkovic
- Ribolovac
- Posts:192
- Joined:10 Feb 2014, 20:05
Re: Kućni ljubimci
- FB_20151217_06_32_42_Saved_Picture.jpg (237.91KiB)Viewed 11844 times
Re: Kućni ljubimci
Javljamo tuznu vijest da nas je danas napustio najveci frajer medju mackama!
Macak Lilly je bio poseban ljubimac kojeg smo svi neizmjerno voljeli zbog svoje lukavosti i lopovluka.
Redovito nam je krao boile u firmi, pravio razne neprijatne scene koje su nas u nekim trenutcima dovodile do ludila, ali se uvijek na kraju zavrsavalo sa smijehom do suza kad shvatimo koliko je to bio lukav i pametan macak.
Za njega nije bio problem da u kupatilu ili cesmi sam pusti vodu, otvori vrata, pocasti se samovoljno hranom (mesom) iz lonca, a par puta smo ga uhvatili kako pokusava da sapama okrene kljuc i otkljuca zakljucana vrata.
Za njega je specijalnost bila da vam u sekundi iz tanjura mazne komad mesa kad samo na tren okrenete glavu.
Taj se skrivao na nemogucim mjestima kako bi neprimjetno ostao zarad nekog svog lopovluka itd.
Omiljena kutijica Pop-Up boila mu je bila Hi-Attract 69 (CSL & Sweet Amino), interesantno da se samo sa tom kutijicom htio igrati dok druge vrste boila nije dozivljavao..
Ma bilo je bezbroj scena koje cemo svi pamtiti i rado ga se sjecati..
Tokom svog zivota je imao cak 9,5kg (na ovim slikama ima tu kilazu), bio je strasno jak, ali eto svemu jednom dodje kraj.
Nakon 12 godina provedenih sa nama poceo je naglo da mrsa i naravno odveli smo ga kod veterinara na pregled koji je nakon ultrazvuka i krvne slike ustanovio da ima problem sa bubrezima i pankreasom.
Primio je terapiju i redovito smo mu davali lijek, pridrzavali se svega, ali je ipak klonuo.
Iz dana u dan je mrsao, ali se nije predavao i stalno je hodao obilazeci svoje omiljene pozicije za izlezavanje.
Kad je dosao u fazu da vise nece jesti niti piti davali smo mu hranu i vodu putem sprice u usta.
Nakon izvjesnog vremena se poceo tesko kretati i gubiti ravnotezu.
Odveli smo ga ponovno veterinaru, a nakon izvadjenih nalaza su ljudi iz labora zvali telefonom doktora i pitali ga : dali je moguce da je taj macak jos ziv?
Nalazi su strasni i nemoguce da je jos uvijek ziv?
Nisu mogli vjerovati da ima toliku snagu, a ljekar je predlagao eutanaziju da ga uspavamo kako se nebi mucio jer su nalazi strasni.
Nisam htio ni da cujem o tome da ga uspavaju, jer ko sam ja da sudim kad je kome kraj!?
Gurao je jos par junackih dana uz nasu brigu.
Nazalost, danas kad sam ga obisao u njegovom omiljenom cosku bio je jako lose.
Nije mogao ni glavu da podigne, uzeo sam spricu da mu dam vode, ali je okrenuo glavu.
Spustio sam spricu, a onda je okrenuo glavu ka meni i gledao me u oci dok sam ga mazio po glavi.
U jednom trenutku je samo spustio glavu do poda gledajuci me i duboko izdahnuo.
Minutama nakon toga nisam mogao vjerovati da vise ne dise.
On je stvarno izdahnuo, uginuo je!?
Kao da me je cekao da ne bude sam u tom trenutku.
Plakali smo kao kisa, o tome nebih vise..
Sta da se radi, tesko nam je, ali svemu jednom dodje kraj.
Mi ga nikad necemo zaboraviti i rado cemo ga se sjecati!
Obezbijedili smo mu da pociva na groblju kucnih ljubimaca medju ruzama koje je najvise volio kradom jesti.
Lilly voli te tvoj Masterbih Team!
Macak Lilly je bio poseban ljubimac kojeg smo svi neizmjerno voljeli zbog svoje lukavosti i lopovluka.
Redovito nam je krao boile u firmi, pravio razne neprijatne scene koje su nas u nekim trenutcima dovodile do ludila, ali se uvijek na kraju zavrsavalo sa smijehom do suza kad shvatimo koliko je to bio lukav i pametan macak.
Za njega nije bio problem da u kupatilu ili cesmi sam pusti vodu, otvori vrata, pocasti se samovoljno hranom (mesom) iz lonca, a par puta smo ga uhvatili kako pokusava da sapama okrene kljuc i otkljuca zakljucana vrata.
Za njega je specijalnost bila da vam u sekundi iz tanjura mazne komad mesa kad samo na tren okrenete glavu.
Taj se skrivao na nemogucim mjestima kako bi neprimjetno ostao zarad nekog svog lopovluka itd.
Omiljena kutijica Pop-Up boila mu je bila Hi-Attract 69 (CSL & Sweet Amino), interesantno da se samo sa tom kutijicom htio igrati dok druge vrste boila nije dozivljavao..
Ma bilo je bezbroj scena koje cemo svi pamtiti i rado ga se sjecati..
Tokom svog zivota je imao cak 9,5kg (na ovim slikama ima tu kilazu), bio je strasno jak, ali eto svemu jednom dodje kraj.
Nakon 12 godina provedenih sa nama poceo je naglo da mrsa i naravno odveli smo ga kod veterinara na pregled koji je nakon ultrazvuka i krvne slike ustanovio da ima problem sa bubrezima i pankreasom.
Primio je terapiju i redovito smo mu davali lijek, pridrzavali se svega, ali je ipak klonuo.
Iz dana u dan je mrsao, ali se nije predavao i stalno je hodao obilazeci svoje omiljene pozicije za izlezavanje.
Kad je dosao u fazu da vise nece jesti niti piti davali smo mu hranu i vodu putem sprice u usta.
Nakon izvjesnog vremena se poceo tesko kretati i gubiti ravnotezu.
Odveli smo ga ponovno veterinaru, a nakon izvadjenih nalaza su ljudi iz labora zvali telefonom doktora i pitali ga : dali je moguce da je taj macak jos ziv?
Nalazi su strasni i nemoguce da je jos uvijek ziv?
Nisu mogli vjerovati da ima toliku snagu, a ljekar je predlagao eutanaziju da ga uspavamo kako se nebi mucio jer su nalazi strasni.
Nisam htio ni da cujem o tome da ga uspavaju, jer ko sam ja da sudim kad je kome kraj!?
Gurao je jos par junackih dana uz nasu brigu.
Nazalost, danas kad sam ga obisao u njegovom omiljenom cosku bio je jako lose.
Nije mogao ni glavu da podigne, uzeo sam spricu da mu dam vode, ali je okrenuo glavu.
Spustio sam spricu, a onda je okrenuo glavu ka meni i gledao me u oci dok sam ga mazio po glavi.
U jednom trenutku je samo spustio glavu do poda gledajuci me i duboko izdahnuo.
Minutama nakon toga nisam mogao vjerovati da vise ne dise.
On je stvarno izdahnuo, uginuo je!?
Kao da me je cekao da ne bude sam u tom trenutku.
Plakali smo kao kisa, o tome nebih vise..
Sta da se radi, tesko nam je, ali svemu jednom dodje kraj.
Mi ga nikad necemo zaboraviti i rado cemo ga se sjecati!
Obezbijedili smo mu da pociva na groblju kucnih ljubimaca medju ruzama koje je najvise volio kradom jesti.
Lilly voli te tvoj Masterbih Team!
