.Odlučili smo se ići tamo i pokušati uloviti koju veću ribu jer je voda već zahladila i nadamo se da su amuri manje aktivni kao i manji šarani. Došavši tamo nađemo se sa prijateljima i to se prijateljevanje podosta rastegnulo uz rakijicu i priče.
Krenuli smo u laganom ritmu i uspijem se upisati sa prekrasnom ribom koju dobivam na indijanca i to na Masterbih boilu tutti frutti u dipu od duda koji mi je dao kolega Robert Čipor dok sam kupovao kojekakve stvari kod njega,hvala Robi na svemu!
Većer je doletjela u hipu i odmah sam se povukao u toplu vreću rakija je odigrala svoje kao i prehlada jer smo i kum i ja došli bolesni
.U noći se budim i moram se malo bolje obući i ogrnuti...hladno je...Izađem van iiiiiiii...imam šta vidjeti...sve je bijelo kao da je snijeg pao
.Trk nazad u toplu vreću i iščekivanje zore...kad je svanulo dižem se iiiiiii...
U kadici ne da je mraz...već led debel centimetar
I dok sam prebacivao štapove spušta se magla za poluditi...
Ove kapljice stoje okomito
Čekam da se magla raziđe da mogu nahraniti,ali nikako...i onda već oko skoro 10 sati sunce grane i sve je super i sve je za pet
.Poslije hranjenja kum lovi amura,a ja šarana ljuskaša...
Dalje se ništa više ne događa osim šta riba stalno topi marker poslije svakih par spombova...očito je na površini,sunća se...
I onda kako to obično biva desi se iznenada...griz kod kuma ne navještava veliku ribu,ali dril već da kao i virovi pod nogama.
Kada sam usaćio ribu podignem je i okrenem se kumu,rećem mu...hajde je ti odnesi do kadice...spusti se do ribe i proba je podići...ne ide..gleda gdje je podmetač zapeo,a ja umirem od smjeha..konačno shvati da riba nije zapela već da je velika...pomognem mu ribu prenesti u kadicu i veselju nema kraja!! Riba je baš velika!!
Vaga je pokazala svoje...23,20 kg ... kumov PB !!
Više ništa nije bilo bitno...došli smo piknuti koju veću ribu i...uspjeli smo!!
Lijep pozdrav i bistro!!
