Lokvarsko ili Omladinsko jezero

[čipo]

da nastavim niz od Uljanika i Bročica...

7.-8.9.12.


Tek ovdje sam vidio da se gadno zakuhalo i da je sve krenulo k vragu...

Da krenem od početka...

Još prije nego sam stigao zove me Danijel da vidi kako sam i gdje sam i da mi kaže da me dečki išćekuju. U Lokve dolazim nešto prije podneva,kupujem kruh i odlazim do Josipa,čuvara,po motor za čamac,tamo popijem rakijicu do dvije za dobrodošlicu i uputimo se na jezero,a s nama i Vjeran, isto domaći dečko koji mi je i zadnji puta pomogao nositi stvari.
dolazimo na jezero i...uhhhh!! Pa voda je još pala,strašno...
Kuda ću i šta ću...,mislio sam loviti neke druge pozicije,ali idem lovti na starom mjestu odnosno na mjestu gdje su lovili ,,dečki sa triblja,,
E sada treba prebaciti stvari...,naravno pomažu mi Josip i Vjeran i da ih nema...nadrljao bih.
Samo da dočaram pogled,tamo dolje treba odnijeti stvari...











a u povratku tamo gore u šumarak...hvala Danijel,hvala Josipe...











prevezem se preko, istrpam stvari i odmah lupam par fotki...

















Rio,Grga,poznati panjevi??





stvari...dok sam samo ovo istrpao i iznesao već sam bio krepan,a dok sam sve posložio....uuuhhhhh!!!!

BTW između ostalih stvari nosio sam i 4 faktorice partikla...










slažem šator malo dalje od vode,ali bolje ne može,prestrmo je ili je debelo blato...u biti sam zadovoljan...











Razvlačim kantu i pol partikla na daljinu od nogu do nekakvih 30- ak metara daljine,
zabacujem i odlazim odmoriti jer sam krepao...
U toku večeri,ribe počinju ludovati,ali k obali prilaze samo oooogromne babuške,dok šarane čujem tamo negdje dalje...,ma nema veze imam još puna dva dana vremena...
Kako je večer pala sve sam prebacio i čekam da me Nina nazove,vrijeme prolazi,a od poziva ništa...

Tada počinje strava...

Postajem nestrpljiv jer sam umoran i jedva čekam da zaspim...
zovem ja nju,ali ništa...ne javlja se,malo neobično za nju,probam zvati na kućni,opet ništa,čekam i ponavljam to opet kroz neko vrijeme...ništa se ne dešava...sada sam zabrinut i znam da nešto nije u redu,ali ne želim nikoga drugoga zvati,da ne dižem galamu već čekam...kako je ovo čekanje teško,prestrašno!!!!!!
I kada onda netko kaže kako ne može dočekati da riba zagrize...taj pojma nema o životu!!
Odjednom me trzne mobitel,skačem kao ni na jedan griz...punica zove... gotovo je, znam da nešto gadno, ne valja...,
pitam kao iz topa,šta se desilo??
Ona zbunjeno šuti,a onda mi govori da nije gadno,ali da je Nina POLOMILA OBJE RUKE!!!!
U meni se sve ruši,samo mi se zacrnilo pred očima...
Jedva čekam da je čujem jer je trenutno na slikanju...
Eto i treće,ali najveće prokletstvo se desilo...nadam se da ih više ne će biti...barem ne ovakvih kao ovo zadnje.
Konačno se čujemo i naravno ona mi govori da će se nekako snaći uz njene i moje starce i da nikako ne prekidam ribolov...ma nema hebene šanse!!!!
Čekam jutro da se stvari malo posuše i da mogu nazad doma k njoj...
Javljam Josipu,a on Danijelu šta je bilo i naravno oni odmah nesebično nude bilo kakvu pomoć.

U noći i u razmišljanju prekida me griz,ali odmah znam da nije šaran,jer kada ovdje šaran primi,sigurno znate da je šaran,
vadim veeeliku babušku kakve se okolo bacakaju skoro neprekidno.

















Prebacujem sve i čekam jutro...
Rano ujutro me budi vrišteći signalizator,sada pak znam da je šaran i to ne mogu fulati...
Predivno hladno jutro,predivna riba,a u meni tuga i zabrinutost... :(

















Više ne mogu zaspati i opet lupam par fotki,jezero i okolš su prekokrasni...

















panorama...
















Pakujem i spremam stvari,još nisam niti završio,a pojavljuju se Danijel i Josip da mi pomognu prebaciti stvari,a danas smo trebali imati daaaavno dogovoren roštilj...šta se može...
Na drugoj strani teglimo stvari do auta i razmišljam da sam to sam trebao...uuuhhhh!!
Dok Josip priprema čamac za obilazak jezera










Danijel se igra sa grgečima jer ih ovdje ima bezbroj,ima ih i jako velikih,ali ih je jako teško uloviti...











Koco,dečki su me zamolili da stavim sliku da vidiš gdje si lovio...













Predivno jezero kojem se opet mislim vratiti...











Šta reći... ipak voda sa dovoljno ribe za uloviti pokoju...,raubovi štukerina i ogromnih pastrva,izbacivanja debelih goranskih šarana...,predivni,nesebični domaćini...jednostavno ne znam šta reći...
sve u svemu ...vidimo se opet!!!!

Veliki pozdrav Danijelu,Josipu,Vjeranu...vidimo se opet na ovom predivnom jezeru i još jednom hvala na velikoj pomoći,naklon do poda....

P.S. Oni koji poznaju Ninu i koje zanima,Nina je dobro,premda su joj pukle obje ruke,prijelomi nisu prestrašni,pa je ne boli previše,najgore je bilo ovih dana,a u petak na kontrolu i slikanje pa će se vidjeti šta i kako dalje...pazim je i mazim kao ona mene uvijek...evo upravo se budi...sada joj treba zapaliti cigaretu, odvesti je na wc, dati joj večeru...
pozdrav!!

[Masterbih]

Bit ce vremena za pecanje.
Zelim brz oporavak tvojoj Nini.

[Plut]

Također brz oporavak prvo njoj želim,
a i tebi od spleta nesretnih okolnosti.

[Linear]

De Ti prvo njoj pomozi da se oporavi a siguran sam da ce to biti brzo pa cemo opet citati Tvoje zanimljive reportaze.
Dobar oporavak zelim Tvojoj Nini.

Uzdravlje

[GRGA RI]

Panjevi su svakako poznati.
Na našoj kampanji su jedva provirivali iz vode, a kako je voda nastavila nestajati tako su sada i oni na suhome.
Prestrašno, koliko je voda pala... a sada je samo teže nositi stvari do auta.
Ali, pustimo panjeve i vodu. Neka je samo Nini dobro. Želim joj brz oporavak a tebi uspješne povratke na vodu.

[koco]

Prestrašno,ja sam bio prije mjesec dana a voda je pala najmanje 3 m

[GRGA RI]

Pozdrav svima!
Prošle godine smo proveli nezaboravnih par dana na lijepom i velikom Lokvarskom jezeru.
Ni ove godine nismo mogli odoljeti da ga ne posjetimo.
Ponovo isti scenario, malo smo se vozili po jezeru i sonirali.
Voda je bila puno viša nego prošle godine, pa smo odlučili promjeniti ribolovnu poziciju.
Kiko i frend su lovili na "platou" na ulazu u kanal Mrzle Vodice i imali 2 šarana za 4 noći.
Kažu ubili ih klenovi. Ta pozicija je i nama bila interesantna, ali kako se nisu dečki baš nalovili, izabrali smo jednu drugu.
Par stotina metara dalje, velika je livada, na kojoj smo se fino mogli svi raširiti.
Voda je oko 8-9 metara dubine, sonar pokazuje puno više ribe nego negdje drugdje.
Krećemo Dok, Gogo i ja. Ostali dolaze drugi dan.




Znao je Dok da će se pojaviti na našem forumu, pa se je prikladno obukao.



Spustili smo stvari i čekali prijevoz...





Gogo je već lud! Ne može izdržati i hvata se blinkera i lovi nekog predatora.



Dok nas dvojica nazdravljamo sa poznatom vatrenom vodom.





Napokon, dolazi prijevoz i to ni manje ni više glavni ribočuvar Joža, koji je ujedno i pravi frend.



Ukrcavamo stvari u dvije barke.



Pozdravljamo se sa Jožom, koji će doći kasnije za nama.



I krećemo put pozicije.



Gogo iza galami da vozimo prebrzo i da ne može vući varalicu.



Dok viče da samo nastavim, da je sve OK!



Vožnja traje oko 15 min, a mi uživamo u prirodi. Nabrijani smo 100%!





Mora i Dok malo za volan.



Napokon smo blizu. Obronak sa lijeve strane je naše izabrano mjesto.



Istovarili smo stvari i počinje dogovor oko pozicije šatora i sitnica.





Rod pod je smješten. Daljina do druge obale je cca. 60-70m.



Pogled na vodu lijevo od mene.



Zabacujem štapove i hranim lopaticom. Plan je pokriti cijeli kanal sa mamcima.



Mali odmor prije postavke šatora.







Ulazimo u šumu krčeći si put sa sjekirama i ručnom pilom.
Našli smo odličan prostor za vatricu.
Ovako izgleda gledajući unazad od prokrčenog mjesta.





Moramo sve dobro utegnuti prije paljenja vatre.









E, sad valja i nešto prigrist. Valjda će i riba biti gladna.



I, evo ga! Prva službena riba...naravno klen!



Dugo se ništa ne događa, ali...



Pa onda malo na sunce...



Pa je Gogo odlučio malo hraniti iz barke.





A majstor je pokušao uloviti kojeg kedera.



Tako nam je došla noć, a sa njome i Joža.
Želimo mu veliku dobrodošlicu sa velikim ražnjićem kojeg je Dok složio.



Gogo i ja smo u posebnom "filmu"



Daljinac mi se stidljivo javlja. Trk do štapa...
Babuška



Oko ponoći pravi run. Bio sam blizu šatora i na vrijeme stigao zategnuti.
Veselje je još veće jer je gricnuo moju, domaću boilu.
Riba je borbena, teško je procijeniti kilažu.
Napokon u kadici predivan šaran, punih 5 kg.





Nakon obaveznog puštanja odlazimo na ćorku.



Drugi dan je došla i ostala ekipa. Gogo uredno odrađuje vožnju.





Došao je i Mlađo. Zabacuje balansiranu kuruzu i prije nago se snašao, griz!
Rio sači šarana i čekamo da Joško donese mat.





Predivna osmica...



Rio se dobro spremio i sa kanuom odrađuje hranjenje.



Sad kada je ekipa na broju, ide kotlić!





Guštamo do bola.



Mlađo ima ponovo griz.



Krasna trojka na slikanju.



Navečer ponovo puno smjeha i dobre zajebancije.



Od 4 planirana dana, propuštamo jedan. Odlazimo sa vode u Lokve kod Doka u vikendicu.
Dogovor je, prvo večera, dobra peka, a onda dernek do jutra.
Kao da nam nije bilo dosta.





Na kraju uz gitaru i dobru kapljicu čekamo jutro!



Šta reći....
Prvo, hvala dečkima sa Lokava, Joži, Vjeranu i Danijelu. Vidimo se opet, ali sada je red na Triblju, i to uskoro.
Kako ste i vidjeli, ribolov i nije bio bajan. Teška i velika voda nam nije dala bolje rezultate.
Bilo je tu još koji run, ali, dečki nisu imali sreće za slikanje.
Provod i ekipa je bila za čistu desetku. Hvala svim dečkima na preljepom druženju!
Do sljedeće kampanje, bistro svima i pozdrav od ekipe sa Lokava i Triblja!

[Masterbih]

Predivno druzenje i pokoja ribica da upotpuni dozivljaj.
Bistro.

[Beli 059]

Predivno Frendu ..lepo uzivanje i dozivljaj ..bravo za celu ekipu....

[Andjelko]

sve je naj,sve pohvale za sve,prava ste ekipa